Kolebala sam se prije nego sam poslala priču. Želim kazati svakom da Allahova blizina ima standarde. Na osnovu njih čovjek može vidjeti koliko je blizu ili daleko od Allaha.
Moja priča počinje u djetinjstvu kada su mi roditelji pustili da slušam kratke sure u interpretaciji Abdulbasita Abdussameda. Kada bih čula njegov glas, plakala bih ne znajući zašto. Iz njegovog učenja sam i naučila kraće sure. Kada bih učila Kur’an, oponašala bih ga. Tako mi je prolazilo vrijeme do četrnaeste godine. Tada sam se, korak po korak, počela udaljavati od Allaha, sve dok nije došao dan u kome me je Allah htio podsjetiti da kosmos ima Moćnog Gospodara, Koji je kadar oživjeti i usmrtiti.
Bila sam treći razred srednje škole. Početkom školske godine, dobili smo vijest da je moj brat, godinu stariji od mene, preselio na Ahiret. Tada sam s roditeljima bila u inostranstvu. Ova vijest me je pogodila poput munje, ali nisam puno plakala, jer mi je srce bilo skamenjeno. Nisam slušala Kur’an, niti klanjala. Bila sam puno udaljena od Gospodara nebesa i Zemlje. Dok smo se mi vratili, brat je već bio ukopan. Bio je to prvi dan mog dolaska u Egiptu, i tada sam obukla hidžab. Ranije kada god bih stigla u Egipat prvo što bih uradila bilo je ostavljanje hidžaba. Otišli smo na groblje.
Puno sam plakala prisjećajući se svega. Toga dana sam postala svjesna da svi idemo tim putem i da je to sudbina sviju nas. Razmislila sam šta bih radila da sam na njegovom mjestu? Šta bi bilo da idem preko Sirat-ćuprije? Ovog dana sam prvi put shvatila smisao Sirat-ćuprije. Odlučila sam obući hidžab i nikada ga ne skinuti.
Obukla sam hidžab i, nakon što sam se upisala na fakultet, upoznala dobro i blagoslovljeno društvo koje me je iz propasti povelo određenom cilju. Sa njima sam naučila šta je to ljubav radi Allah, šta iskrenost u djelima, šta plač iz strahopoštovanja prema Allahu… Poslije Svevišnjeg, u ovome mi je najviše pomogao brat. Želim da Onaj Koji me je, iz milosti i dobrote, uputio na Pravi put, uputi sve ostale prije nego dođe Dan kada kajanje neće koristiti.
Iz knjige “Otvorili su dušu i srce” od Amr Halida
Izvor:Putem Islama
Nema komentara:
Objavi komentar