DŽINSKI NAPADI I UZNEMIRAVANJE U SNU

Imam dvadeset godina i druga sam godina fakulteta. U zadnje vrijeme, tačnije u zadnjih nekoliko mjeseci, počele su mi se dešavati čudne stvari. Pošto sam pročitala da simptomi sihra mogu biti i glavobolje,
migrene, moram iznijeti i tu činjenicu, da migrene imam od svoje trinaeste godine života. Išla sam raznim doktorima koji su mi davali raznorazne lijekove, ali mi ništa nije pomoglo. U nekoliko zadnjih mjeseci prvo sam počela sanjati raznorazne snove, kako mi je neko napravio sihre i kao paralizovali su me, ali svaki put kad sam počela učiti neku suru, ja bih se mogla pokrenuti.

Zatim, jednog dana vratila sam se s fakulteta i počela sam jesti. Na stolu ispred mene bila je čaša i odjednom sam krajičkom oka vidjela kako se ta čaša miče. Prvo sam pomislila da mi se priviđa od umora, silnog učenja, a zatim sam otišla u kupatilo i umila se. Kad sam se vratila, ta čaša bila je skroz na drugoj strani stola. U tom trenutku uplašeno sam istrčala iz stana, nisam znala šta da radim. Rekla sam roditeljima, ali i oni, kao i svi ljudi, nisu baš u to mnogo povjerovali.

Zatim je i moj stariji brat počeo da sanja neke strašne snove o sihrima, i on je sanjao kako je neko meni napravio sihre. U tom periodu gdje god bih se okrenula, imala sam osjećaj da me neko gleda, prati. Kao student psihologije, znam mnogo o paranojama, depresijama, mentalnim bolestima i ubijeđena sam da ovo moje stanje nema nikakve veze s tim. Čak sam jednom išla doktoru koji mi je rekao da sam “depresivna” i dao mi lijekove koji nisu pomogli. Inače, jako sam optimistična osoba, vesela i uopće nisam neka depresivna osoba.

Nedavno smo se preselili u novu kuću i bila sam sretna, misleći da više neće biti tih snova. Međutim, počele su mi se dešavati mnogo gore stvari. Jedne noći zaspala sam i trgla sam se iz sna jer mi je netko ljuljao krevet. Prvo sam pomislila, ubjeđujući i tješeći samu sebe, da je to samo san, ali i kad sam se probudila, i kad sam ustala, sjela na svoj krevet, i dalje se ljuljao, ali kad sam upalila svjetlo, prestalo je. I nije mi se to desilo jednom, nego nekoliko puta. I opet sam svojim ukućanima ispričala za to, ali oni mi ne vjeruju, što mi je najgore od svega. Ja znam da nisam luda, ali, po njima, imam nekih mentalnih problema.

Zatim, jedne noći moj brat, koji inače živi i studira u drugom gradu, došao je s fakulteta jer je bio raspust, i spavao je u mom krevetu. I njemu se isto to desilo. Trenutno je on jedini koji mi vjeruje. Moja je mama isto počela da sumnja da se nešto događa, jer je i ona počela da sanja sihre, da Allah na hajr okrene. I evo sinoć mi se desilo da sam u snu čula glasove, neko me zvao mojim imenom. Bio je to muški glas, i jako je grubo izgovarao moje ime. Prvo sam pomislila da se brat šali sa mnom, pa sam se probudila i počela vikati na njega da me ostavi na miru, međutim, “taj netko” me opet zvao mojim imenom, zatim sam ustala, upalila svjetlo, da bih shvatila da nema nikoga. Sišla sam na donji sprat, mama, otac i brat sjedili su i pričali, nisu me zvali!

Ja stvarno više ne znam šta da radim, klanjam svaki vakat, učila sam Ajetul-Kursijju toliko puta, pod abdestom idem spavati, učim Kur’an kad god imam vremena, ali imam osjećaj da me više “šejtani” ili “džini” ili ko god, napadaju. Moja porodica inače nije religiozna, jedino ja klanjam i Allahu dove upućujem. Isto tako, fakultet mi ne ide najbolje, ne mogu se skoncentrirati, preumorna sam. Spavam danju, noću ne mogu. Osjećam da non-stop neko ima oko mene.

Nekad mi u plućima kuca jako ako naglo ustanem. Išla sam doktorima mnogo puta, pregledala sve, i opet kažu da je sve uredu. Što se tiče glavobolja, uzmem nekad po pet tableta samo da prođe, jer me boli jako, i najradije bih da udaram glavom od zid, ali nikad ne prestane boljeti. Iskreno rečeno, ne mogu više, ne znam s kim se ja to više borim, i osjećam da gubim, i stvarno sam na rubu ludila. Ja samo želim da vratim svoj život u normalu, da nastavim ići ka svom cilju. Nekad odem u ćošak sobe i plačem po dva sata neprestano, jer, stvarno, samo bih voljela da me neko razumije i da mi vjeruje. Jer, ovo stvarno nimalo nije lahko.

→ Priča jednog brata

Ovi događaji su mi se dešavali prije nekoliko godina iz noći u noć. Legao bih spavati i, kao po nekom pravilu, oko pola dva iza ponoći probudilo bi me neko trnjenje u tijelu i glavi, zatim bih osjetio veliki strah i to bi potrajalo jedno vrijeme, dok ne bih došao sebi iz tog bunila. I tako iz noći u noć, kao što rekoh, kao po nekom pravilu u isto vrijeme. Jedne noći sam, čitajući nešto, zaspao na sofi u dnevnoj sobi. Kao uobičajeno, probudio me je onaj isti osjećaj, osjećaj velikog straha koji je prerastao u paniku. Onaj ko ovo nije doživio ne zna kako se čovjek tada uplaši, kada je u polubudnom stanju. Na obližnjem stolu imao sa mp3 uređaj sa snimljenom kur’anskom surom El-Bekara, tako da sam to nekako mahinalno uzeo, uključio i stavio slušalice u uši.

U tom trenutku osjećaj straha mnogostruko se povećao i da se nisam prisjetio porodice i komšija, počeo bih da urličem od panike i straha. Sve ovo dešavalo se u trenucima kada sam bio u polusvjesnom stanju, niti sam spavao, a niti sam bio skroz budan. Kao što spomenuh, strah u meni rastao je velikom brzinom i osjetio sam da mi se u tijelu ili glavi odvija žestoka borba. S jedne strane strah je rastao, a na drugoj strani sura El-Bekara je neumoljivo učila i davala mi neku sigurnost i smirivala me.

Osjećao sam da se ono što mi daje strah počinje baviti samim sobom i da ga učenje Kur’ana žestoko muči, pa osjetih da me strah počinje popuštati. Tijelo mi se poče smirivati i osjetih toplinu i smiraj. Sura El-Bekara i dalje je milozvučno učila. Poslije ove noći nisam više imao ovakvih napada.

→ Nekoliko savjeta:

Oni koji imaju problema sa džinima (sihrom, urokom ili messom), najčešće posljedice njihovih napada osjećaju prilikom sna, odnosno kasno u noć počinju njihovi napadi, jer tada najlakše mogu uplašiti čovjeka (kad čovjek spava ili je u polubudnom stanju). Ti napadi mogu se ponavljati svaku noć ili u određenim danima u sedmici ili mjesecu, a najčešće vrijeme napada je između 1 i 4 sata poslije ponoći. Čovjek usnije strašne snove ili neki čak osjete dodire ili čuju glasove (u nekim slučajevima ljudi vide neke utvare, osjete pritiskanje, držanje itd.) i ovo često čovjeka probudi i onako u polubudnom stanju nastave se daljnji napadi.

Čovjek osjeti strah i paniku koja se riječima ne može opisati i najvjerovatnije se čovjek ne bi ovako uplašio da je budan i svjestan, ali džini koriste baš ovakve situacije da plaše ljude u ovakvom stanju i kada je tama okolo. Evo nekoliko savjeta koji čovjeku mogu biti od velike koristi u ovakvim situacijama:

– Imati upaljenu noćnu lampu u sobi u kojoj se spava (izbjegavati da bude skroz mrak u sobi).

– Ako je čovjek u mogućnosti, ne treba spavati sam u sobi.

– U blizini imati nešto na čemu se može pustiti učenje sure El-Bekara (mp3, mobilni, kompjuter i sl.) i to upaliti da uči kada čovjek bude uplašen i probuđen iz sna.

– Poprskati postelju, mjesto na kojem se spava, vodom nad kojom su proučene sure El-Fatiha, El-Ihlas, El-Felek, En-Nas i Ajetul-Kursijja.

– Poslije akšama u kući puštati snimljeno učenje sure El-Bekara (ako se ne može uvijek stići da se prouči cijela sura, onda pustiti učenje Ajetul-Kursijje i zadnja tri ajeta iz ove sure).

Izvor: Putem Islama

Ammar Hašić