Sa razvojem i širenjem interneta otvorila se mogućnost za nastajanje velikog broja portala. Vlasništvo nad medijima nekada je bila privilegija uskog kruga ljudi, danas
je to postalo lahko dostupno za par stotina eura. Mnoštvo medija uzrokovalo je pojavu i onih časopisa i internet portala koji ne prezaju šta će objaviti. Bitno je biti u centru pažnje i privući ostale da upadnu u zamku koju su oni postavili. Takva vrsta medija se, popularno, naziva žutom štampom. Stvar ne bi bila toliko opasna da se to žutilo štampe nije razlilo i na neke portale sa islamskim predznakom, pa se po bijelini i jasnoći staze, na kojoj nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio, razlilo žutilo mrljajući tako ljepotu Allahovog svjetla i upute. U tom pogledu, odgovornost islamskog medija je velika. Prije svega što je i sam Poslanik, s.a.v.s., istakao značaj medija i širenja pozitivnih vijesti. Ako pogledamo historiju rano-islamskog perioda, vidjet ćemo da je glavni medij, glavni glasnogovornik arapskog plemena, a samim tim i društva u cjelini, bio pjesnik, koji je svojom poezijom iskazivao stav plemena i svoje zajednice, odgovarao na klevete i uvrede drugih, onda nam postaje jasno koliki značaj su Hassan b. Sabit, Ka’b b. Zuhejr i mnogi drugi pjesnici imali u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., čak do te mjere da je Poslanik govorio Hassanu: Hassane, odgovori im, Allah te pomogao Džibrilom. Nažalost, u posljednje vrijeme svjedoci smo nekih portala koji nam nude neke nove vidike i horizonte islamskih misli, koji nas vode daleko od izvornog i ispravnog islama. Određeni portali ne znaju napraviti razliku između vjerodostojnog-sahih predanja, slabog ili pak izmišljenog, ne znaju ili, radi svoje lične popularnosti, ne žele. Svjedoci smo objavljivanja brojnih tekstova, od raznih Nur-dova, Kada-dova, preko Iblisovih ispovjesti, tekstova koji nemaju nikakve potpore u islamu, uz to, također, propraćeni brojnim ilustracijama koje, u najmanju ruku, vrijeđaju osjećanja muslimana. Čak smo imali slučajeva, nakon dešavanja u Parizu, da su neki takvi portali prenijeli i slike karikatura, kako bi na njih upozorili?!
O opasnosti prenošenja lažnih hadisa, navest ćemo nekoliko Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa koji o tome govore. Imam Muslim u svome Sahihu bilježi od El-Mugire b. Šu’be: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Laž na mene nije kao laž na nekog drugog. Ko slaže na mene neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu. U drugom hadisu kojeg bilježi imam Muslim, također, stoji: Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u Vatri.
Ko namjerno slaže na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., znajući da je to laž i svjestan tog svog stanja, pripremio je sebi mjesto u Džehennemu. Odnosno, on je takvim svojim gestom zaslužio da bude jedan od stanovnika Vatre. To je zbog toga što laganje na Poslanika, s.a.v.s., nije kao laganje na nekog drugog čovjeka. Iznošenje laži i tvrdnja da je Poslanik, s.a.v.s., rekao nešto što nije rekao je direktno iznošenje laži na Uzvišenog Allaha. Zatim, iznošenje laži na Poslanika, s.a.v.s., je laganje i na islamski šerijat, jer je objava o kojoj nas je Poslanik obavijestio šerijat. U tom kontekstu, teže je slagati na učenjaka i pripisati mu da je rekao za neko djelo da je halal ili haram, nego slagati na običnog čovjeka, jer su učenjaci nasljednici poslanika i zaduženi su dostavljanjem istine i Allahovog zakona. Takav postupak spada u velike grijehe.
Iz navedenog još možemo zaključiti da i onaj koji prenese lažan hadis, znajući za njegovu apokrifnost, spada u grupu lažova na Poslanika, s.a.v.s., i na njega se odnosi prijašnja prijetnja.
U kontekstu gore navedenih hadisa, posebno je potrebno naglasiti opasnost upotrebe apokrifnih predanja od strane daija i imama. Dešava se da neki imami, u nedostatku valjanih argumenata, ne prezaju od prihvatanja i prezentiranja slabih, a veoma često i apokrifnih predanja.
Govoreći o ovim hadisima imam Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha, kaže: Džehennem će biti adekvatna nagrada svakom onome ko slaže na Poslanika, s.a.v.s. Allah Uzvišeni ga može uvesti u Vatru, a ako hoće može mu i oprostiti. To je stanje svih počinilaca velikih grijeha, koji nisu otišli u nevjerstvo. Dakle, može biti kažnjen Vatrom, a može mu biti i oprošteno. Ukoliko bude kažnjen i uveden u Vatru, u njoj neće vječno ostati, nužno je da uz Allahovu milost i dobrotu u jednom trenutku napusti Džehennem. Niko ko je umro u Tevhidu neće vječno ostati u Vatri. To je pravilo oko kojeg su složni učenjaci ehli sunneta vel-džema’ta. Ovim tekstom ne želimo nikoga optužiti, niti omalovažiti, već nam je cilj podstaknuti medije na ozbiljnost u prenošenju informacija, pogotovo onih koje se tiču Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i vjere islama, kako tim svojim postupcima ne bi nanijeli nepravdu i sebi i drugima, a samim tim ponijeli i svoj i grijeh onih koji su se u neistini za njima poveli.
Također, cilj nam je upozoriti čitaoce, vjernike željne istine i ispravne vjere, da se ne pije voda sa svakog izvora. Nužno je imati povjerenja u one medije koji plasiraju istinu i koji prenose informacije zasnovane na validnim izvorima islama, a ne na bajkama ili, kojekakvim, legendama. Uzvišeni Allah nas na to upozorava u časnom Kur’anu, pa kaže: O vjernici, ako vam kakav griješnik donese neku vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se, zbog onoga što ste učinili, pokajete. (El-Hudžurat, 6.)
Izvor: Putem Islama
Ammar Hašić
Nema komentara:
Objavi komentar