Šejh Abas koji radi u gasulhani u Džiddi već 21 godinu, i dobrovoljno kupa mrtvace (znači bez ikakve novčane naknade), ispričao je sljedeći događaj koji se desio lično njemu. Šejh Abas priča: “Nazvali su me u moj ured rekavši mi da je u toj i toj ulici i kući umro čovjek, pa ako mogu da dođem do kuće i obavim šta treba.
Kad sam došao pred kuću, vidio sam da se radi o bogatoj porodici. Ušao sam u kuću i ostao bez teksta. Sve je bilo u…
staklu, mramoru, dosta toga je bilo pozlačeno. Čovjek je bio milioner. Kada sam ušao u sobu u kojoj je on na krevetu ležao mrtav, nisam mogao da se snađem jer je sva bila u ogledalima. Dok sam hodao na podu sam gledao svoje tabane i lice, sve je bilo u ogledalima. Na sredini sobe je bio veliki krevet prekriven svilom. Na krevetu je ležao on a oko njega tri sluškinje različitih nacionalnosti.
Prišao sam krevetu i otkrio bijeli čaršaf kojim je bilo prekriveno njegovo tijelo i lice. Umro je prije jednog sata. Kada sam otkrio njegovo lice, JEDAN MRAV JE IZAŠAO IZ NJEGOVOG NOSA. ONDA SU POČELI MRAVI, NJIH MNOGO, JEDAN ZA DRUGIM DA ULAZE U USTA A IZLAZE NA UHO, IŠLI SU PREKO LICA A ZATIM SU ULAZILI NA UHO A IZLAZILI NA USTA i NOS.
Iznenadio sam se. Ovakvo stanje mejjita nisam našao u knjigama fikha niti u knjigama koje govore o načinu pripremanja mrtvaca za dženazu. Nazvao sam jednog šejha, objasnio mu slučaj i pitao kako da postupim. Šejh mi je iznenađen i pogođen samo kratko rekao:“Šejh Abas, uradi kako misliš da je najbolje, ja ne znam.“
Pozvao sam njegove sinove da mi pomognu oko kupanja, međutim oni su odbili, samo je jedan njegov unuk pristao da mi pomogne. Onako u čaršafu smo ga uzeli i stavili u kadu koju smo prije toga napunili vodom. Nekoliko sam ga puta potopio kompletnog kako bi mravi izašli iz njegovog tijela. I stvarno je tako i bilo, kada bi ga god potopi, mravi su izlazili iz ušiju, nosa i usta. Tako sam radio dok mu se tijelo nije očistilo od mrava, pokupio sam ih rukom sa površine vode i izbacio vani.
Nikad u svom životu ovo nisam vidio, okupao sam na stotine tijela, ali ovako nešo nisam vidio, da nakon samo sat vremena od smrti iz tijela izlaze životinje. Četiri noći nisam mogao da zaspem, stalno mi je bila njegova slika pred očima. Bilo kako bilo, njegovi sinovi nisu bili raspoloženi za razgovor. Sjeo sam u auto sa ovim unukom koji mi je pomogao oko kupanja i tada sam mu rekao:“Ovo što smo ja i ti vidjeli oko mrava, nećemo nikome da govorimo, međutim, ja već 21 godinu kupam mrtvace, ovo nikad nisam vidio, kakv je bio tvoj dedo?“
Unuk obori glavu i reče: “Vidi šejh, ja znam da ću biti pitan pred Allahom, ali ja znam sigurno da je moj dedo udarao i tukao svoju majku, UDARAO JU JE TOLIKO DA BI SE ONA SVE DERALA, ONAKO SE NI ŽIVOTINJA NE UDARA. Sjećam se jednom da ju je tako izudarao, da njegova djeca koji su tada bili već odrasli, uzeli svoju nanu o odveli je u policiju da ga prijave zajedno sa njom. Kad su tamo došli, ona je izjavila da njeni unuci ne govore istinu i da nju njen sin ne udara.
Eh, ja Rabbi, to je srce majke, bilo ju je stid i sramota da se čuje kako je njen sin nasilnik, trpjela je bol i udarce …a njegova kazna je počela prije njegove dženaze i spuštanja u kabur. Šejh kao i drugi učenjaci su zaključili da sve što mu se desilo nakon smrti je zbog nepokornosti prema majki.
______________________________________
______________________________________
Suze za roditeljima
Šejh Abas Betavi koji već 26 godina kupa mrtvace u gasulhani u Džiddi, priča ono što se njemu tokom svih ovih godina desilo: “Pred sam početak hadža, nazvaše me sa aerodroma u Džiddi i rekoše mi da je u avionu umro jedan mlad čovjek. Odmah smo stigli tamo te ga stvaili u automobil i dovezli u gusulhanu. Okupali smo ga i zamotalu u kefine te spremili za dženazu. Pred polazak ka džamiji, javiše mi da mu dolazi njegov otac i brat da ga vide, jer je umro u avionu sam a htio je obaviti hadž.
Pred gusulhanu je došao stari dedo oslanjajući se na štap te brat od umrlog. Dedo je tražio da vidi svoga sina zadnji put. Kad sam mu otkrio lice, dedo je pao po njemu, vidjelo se da ga je njegova iznenadna smrt teško pogodila. Dok ga je njegov otac ljubio po obrazima, iz desnog oka umrlog su potekle suze. SubhanAllah, mejjit ne može da plače, pomislih da nije ostalo ovde dok sam ga kupao, pa sam maramicom mu dobro obrisao oko, ali opet je suza potekla.
Kad smo stigli u Mekku, otac je opet tražio da ga vidi, ja sam mu otkrio lice i opet je iz njegovog desnog oka potekla suza..svi su to vidjeli. Taj dan mu je klanjana dženaza u Haremu a bilo je oko 2 miliona ljudi. Koja čast…
Nakon nekgo vremena odlučio sam da posjetim tu porodicu i da ih obiđem u žalosti. Mene je zanimao njegov život. Pitao sam njegovog brata o njemu. On mi reče da je bio poput i ostalih, namaz, post, učenje Kur’ana, ali je od nas sviju posebnu pažnju posvečivao roditeljima koji su stari i iznemogli. On kaže: “Naš otac od kad je oslabio na nogama, nikada nije na njima otišao do WC-a, nego bi ga on uzmi u naručje i odnesi tamo i sačekaj i opet ga vrati, njega i majku je hranio svojom rukom, uz njih je bio dan i noć, ako bi oni uzdahni, on bi bio pored njih…mislim da su one suze, tuga što se rastavlja od roditelja. A Allah zna najbolje.”
______________________________________
______________________________________
Umrla je plešući
Ljudi umiru na razne načine. Melek smrti u raznim situacijama uzima duše ljudima. Neko ispusti dušu u grijehu, a neko u činjenju dobrog djela. Čovjek koji započne da radi neko dobro djelo: obavlja namaz, uči Kur’an, zaposti, dijeli sadaku i sl., trebao bi imati na umu da baš u tom trenutku može melek smrti da „pokuca“ na vrata i da mu uzme dušu, jer takav pristup činjenja dobrog djela, povečava kod mumina iskrenost i pročiščava njegov nijjet. Dok osobe koje krenu da čine neki grijeh, kao što je pijenje alkohola, blud, krađa i sl., takođe bi trebale biti svjesne da baš u tom trenutku mogu umrijeti, ali umrijeti u nepokornosti Allahu, s..w.t. Međutim, koliko su te osobe svjesne svog stanja, najbolje govori činjenica da oni jednostavno uživaju u činjenju grijeha i u tome, nažalost, ustrajavaju i što je najgore, ne dozvole sebi tevbu pa umru u tom grijehu.
Kad je šejh Abas Betavi bio gost u emisiji kod šejha Nebila al-Av’adija, šejh Nebil ga je upitao, da li postoji neki slučaj kad je djevojka imala ružan završetak, jer inače osobe koje kupaju mrtvace, bilo muško ili žensko, vidi dosta čudnih stvari iz kojih se može velika pouka i ibret uzeti.
Nakon što je šejh Abas potvrdno odgovorio, nastavio je da priča slučaj sa kojim ga je upoznala žena iz gasulhane koja kupa ženske mrtvace. Šejh Abas je ispričao sljedeće: “Svakako, žena koja kupa žene koje umru, prvo što uradi, dobro pogleda mrtvaca, kao što mi kad odemo kod krojača da nam sašije odijelo, prvo što uradi krojač, jeste da nas pogleda od glave do pete i on zna od prilike naš kroj, tako i svaka sestra koja kupa ženske mrtvace. Čim pogleda mrtvu osobu, ona već zna kolika je dužina kefina.
Jednog dana, dovežena je mrtva djevojka koja je iznenada umrla. Ova naša sestra čim je otkrila njeno lice, vidjela je čudan izraz lica i njen položaj tjela. Odmah me je pozvala na telefon da mi objasni ali pošto su tu bili njezini bližnji, izašla je vani da razgovara. Rekla mi je sljedeće: “Šejh, kod ove djevojke vidjela sam čudan položaj tjela, ovako nešto nisam vidjela nikada za 11 godina svoga rada. Kupala sve i svašta, kupala sam žene koje su šerijatski kažnjenje, koje su poginule u saobračajnoj nesreći i mnoge druge, ali ovako nešto još nisam vidjela.
„ Upitao sam je: “Na hajr, šta si vidjela?“ Kaže ona: “Šejh, njen položaj tjela je ukočen, a izgleda ovako, njena desna ruka je na njenom desnom kuku a lijeva ruka je podignuta i savijena iznad glave dok joj je lijeva noga dignuta prema glavi. Pokušali smo da joj ruke i nogu vratimo u ispravan položaj, međutim nismo mogli, jedino nam je preostalo da joj ih polomimo, što svakako nismo zbog toga što je to zabranio Poslanik, savs, kad je rekao: “Lomljenje kostiju mrtvacu je kao lomljenje i živom čovjeku.“
Onda sam joj rekao da nekog od njenih pita kako je umrla, pošto se radilo o mladoj osobi. Savjetovao sam je da pozove nekog od njenih po strani i da pita. Ona je pozvala njenu majku i upitala je kako je umrla, jer i ona je vidjela njeno stanje. Njena majka je rekla: “Wallahi, kad je umrla, sve je bilo normalno, tek kad su je dovezli u gasulhanu, desilo joj se sa tijelom ovo što se desilo.“ Onda ju je ova sestra upitala: “Dobro, a kako je umrla?“ Majka odgovori: “Pa bila je pozvana na svadbu i na toj svadbi je bila i muzika. Kad su počeli da sviraju njenu omiljenu neku pjesmu, ona je ustala i počela je da pleše. Kad je počela plesati, načinila je dva ili tri kruga i onda je pala mrtva. Uzeli smo je i unijeli u sobu od ljudi kod kojih je bila svadba i sve je bilo u redu sa njenim tijelom. Moja kčerka je bila opčinjena muzikom, znala je brata mlađeg poslati do prodavnice, ali bi mu reci da kupi zadnji CD koji je izašao od bilo kojeg pjevača…“
Da, melek smrti joj je uzeo dušu dok je plesala uz muziku, Allah je dao da se njenom tijelu ibretimo i nakon njene smrti i što je najgore za nju, tako će biti proživljena na Sudnjem danu. Onaj ko je umro na namazu, biće proživljen na taj način, onaj ko je umro na hadžu u ihramima, biće proživljen na taj način a ona će biti proživljena u ovom položaju u kojem je okupana i u kojem je ukopana. Da nas Allah sačuva lošeg završetka, amin!
Nema komentara:
Objavi komentar