Italija, Libija – Omer Muhtar ili “pustinjski lav” kako su ga još zvali je rođen 1858. godine u libijskoj pokrajini El Butnan u gradiću Barki.
Za vrijeme kolonizacije Libije od strane Italije Omer Muhtar je sa svojim mudžahidima pravio zasjede talijanskim jedinicama nanoseći im ogromne gubitke u ljudstvu.
Osim što su redovno desetkovali okupatorske jedinice, u tim akcijama mudžahidi su zarobljavali velike količine naoružanja koje im je bilo prijeko potrebno.
U toku opće izolacije on je uspio napravit nekoliko gerilskih napada na Talijane u Darni i oko nje, tako da je primorao Talijane da izađu da se bore izvan grada.
Omer Muhtar je po običaju spremio zasjedu, a onda je iznenada napao Talijane i poveo bitku koja je trajala dva dana iz koje su mudžahid izašli kao pobjednici. Talijanske snage su u toj bici potučene do nogu.
No, kada je Allah odredio da preseli kao šehid, talijani su zarobili Omera Muhtara ne znajući odmah o kome se radi. Kad su saznali da je to Omer, poslali su ga u talijansku komandu u Susah, a odatle su ga prebacili u Bengazi i bacili u tamnicu.
Na opasku sudije kako je ovo sraman završetak za koveka poput njega. Omer Muhtar je odgovorio, naprotiv, ovo je najbolji nacin da skončam.
Omer je tada izrekao svoje poznate reči: “Moj kažiprst koji svedoči u svakom namazu La ilahe ilallah Muhammedu resulullah neće potpisati riječi zablude. Mi se ne predajemo, mi pobedjujemo ili ginemo”!
Na dan suđenja doveli su ga svezanog u okove, okruženog velikom skupinom talijanskih vojnika. Suđenje je bilo obična farsa, jer su Talijani već bili pripremili vješala za Omera Muhtara i donijeli presudu prije zvaničnog suđenja.
Nakon samo sat i dvadeset i pet minuta suđenja, pročitana je presuda o pogubljenju vješanjem. Omer je na presudu reagovao tako što je naglas citirao kur’anski ajet: ‘’Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo.’’ (El-Bekare, 156.)
U srijedu, 11. septembra, 1931. godine, okupatori su pogubili vođu libijskih mudžahida, Omera Muhtara. Poslije prvog pokušaja, Omer Muhtar je još uvjek bio živ, pa su ponovili vješanje.
Nakon toga odvezli su ga u jedno groblje u Bengaziju u kojem su ukopali čisto mudžahidsko tijelo u neuobičajeno dubok kabur.
Željeli su da ga što dublje zakopaju kako bi bili sigurni da neće ustat iz mezara. Talijani su se bojali i mrtvog Omera Muhtara.
Zatim su odredili stražare koji su dugo vremena čuvali njegov mezar bojeći se da muslimani ne premjeste njegovo tijelo na drugu lokaciju.
Izvor:Da li ste znali ?
Nema komentara:
Objavi komentar