Ibn Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, kaže:
“A kakve li je to vjere i koje li je to dobro kojim se okitio onaj ko gleda kako se Allahove svetinje skrnave, Njegove granice prelaze, vjera napušta i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
, odbacuje i ne slijedi, a on, hladnog srca i mirnog jezika!? Gluhonjemi šejtan je on, isto kao što je i onaj ko govori neistinu šejtan koji govori. Zar ima veći belaj po vjeru od ovakvih? To su oni koji, ako sebi osiguraju hranu i pozicije, ne mare za onim što se dešava s vjerom. Najbolji među njima su oni koji su malo tužni i žalosti zbog onog što se dešava, ali, ako bi neko uradio nešto čime udara na njihov ugled ili imetak, eh, onda bi se krajnje potrudili i dali sve od sebe da se odbrane… Ovi, pored toga što su pali u Allahovim očima i zaslužili Njegov prezir, iskušani su na dunjaluku najvećim belajom, a nisu ni svjesni. Njihovo srce je mrtvo. Doista, srce što je više zdravije, njegova srdžba radi Allaha i Poslanika je jača i žešća, a njegova odbrana vjere potpunija.”
(“I’alamul-muvekki’in”, 2/12
Nema komentara:
Objavi komentar