Bismillahirrahmanirrahim!
U ime Allaha koji daje neizmjernu milost svojim robovima, koji daje uputu u srca njihova, izvodi ih iz tmina nevjerovanja i obasjava dušu vjerom, dini islamom!
Hvala Allahu koji nikada ne napusta svoje iskrene robove, koji ulijeva snagu, koji ih hrani i oblači, daje zdravlje i opskrbu!
Neka je selam na tebe, o Miljeniče ummeta, vođo nad svim vođama, radosti naseg srca. Neka je selam na porodicu tvoju, sa naljepsim dunjalučkim karakteristikama i čistom ahiretskom dušom. Selam nasoj braći, ashabima, kojima zavidimo na svakoj sekundi u kojoj gledaše u tebe Miljeniče!
Od Allaha tražimo oprosta, za sve slabosti i grijehe naše. Tražimo uputu i zaštitu od šejtana prokletog, koji neumorno crni nasa srca i odvodi sa pravog puta. Allahu, učini da umremo kao tvoji odabrani robovi i počasti nas Džennetom, Gospodaru!
Drage sestre, pitam se: U ovom vremenu svokajakih smutnji koje nas pritišću sa svih strana, upiru prstom u nas i hoće da nam zacrne vjeru, i nas same, sta može jedna žena muslimanka, supruga, domaćica, majka da uradi, koja je njena misija u islamu?
U vremenu kakvo jeste, u raskolu mišljenja, fetvi, žena je zbunjena i izgubljena između onih koji kažu da je ženi mjesto u kući, bez ikakvog doticaja sa svijetom a to “svijetom” podrazumijeva život bez školovanja, bez napredovanja, bez rada u svrhu čuvanja čednosti i čestitosti, dok s druge strane imamo drugu krajnost gdje žene čine sve navedeno ali dajući sebi neke slobode koje se krše sa osnovnim principima islama, kao što su modifikacije hidžaba, poslova i radnji koje nisu primjerene vjernicama i stnadardma po kojima se kao takve kategorišu. Na osnovu ovih razlika javlja se i netrpeljivost jednih spram drugima pri cemu se ruši osnova islama a to je da su svi vjernici i vjernice braća i sestre i da njih treba vezati ljubav i samilost. Osude sa obe strane pokreće svojevrsni inat pa se često možemo susresti sa prozivanjem ovih ili onih na javnim mrežama, pa čak i svađa koje idu u nedogled bez cilja. Tako šejtan čini da sestre i s jedne i s druge strane koje padaju Allahu na sedždu postaju ustvari neprijatelji pri čemu se iskrivljuje slika dini islama a ujedno ostvalja prostor onim stvarnim nepriljateljima koji nas žele vidjeti razjedinjene.
Sta nam je onda činiti?
Hvala Allahu koji nam je dao divne uzore u ženama našeg Poslanika, s.a.v.s., i ashabijkama, o kojima nažalost i nema toliko knjiga i literature na našem jeziku koliko one i koliko mi to zaslužujemo i prije svega očajnicki trebamo. Nama trebaju uzori, stvarni uzori, a to su upravo one, neka je Allahova milost nad njima.
Da, to su bile žene oličenje čestitosti, čednosti, stida, imana, tevekkula, ustrajnosti, požrtvovanosti na Allahovom putu. Bile su majke, supruge, kćeri, sestre, ali ih to nije ometalo da budu najbolje vjernice sa jednim ciljem a to je steći Allahovo zadovoljstvo. Njih je krasio moral i lijep govor ali i oštroumnost i inteligencija.
Pa drage sestre, potrudimo se da ih upoznamo, da izučimo njihove osobine i ponašanje koje su lično od našeg Miljenika učile i uzmimo od njih savjete, odnosno ugledajmo se na njih.
Druga bitna stvar veže se za osuđivanje. Slavljen neka je Allah jedini i pravedni Sudac svima nama. Pa zašto onda mi uporno uzimamo sebi za pravo da nekoga svrstavamo u kojekakve kategorije vjerovanja ili nevjerovanja. Drage sestre, umjesto kritike i osude uzmimo savjet. Ali iskren savjet u najbolje vrijeme i na najboljem mjestu.
Treća stvar jeste prilagođavanje. Zašto mislimo ako svoj hidžab, ponašanje i drugo prilagodimo ljudima, masi, instituciji, skoli, fakultetu da ćemo steći nečiju naklonost. Drage sestre, nečija ljubav prema nama i težnja za našim društvom dešava se iskljucivo Allahovom voljom. Ako Allah želi da nas neko zavoli onda nije potrebano nista od gore navedenog. Ljudi nas vide onako kako On zeli da nas vide. Zato sestre, težimo ka Allahovom zadovoljstvu a sve ostalo dolazi shodno tome. A čime je Allah zadovoljan, zna svaka od nas, svi znamo sta je hidžab i šta on podrazumijeva, bez obzira što nalazimo sebi kojekave olakšice i opravdanja.
Četvrta stvar je da čuvamo svoj stid, sebično, ljubomorno, održimo ga, gajimo sve što je potrebno da ga ne izgubimo, jer on je naš ukras, po njemu se razlikujemo, i zbog toga smo mi posebne i odabrane. Zbog njega će naša lica svijetliti na Dan kada će se obračun svoditi.
Kada sve ovo primijenimo, onda neće biti problem da budemo studentice, profesorice, pravnice, doktorice. Kada sve ovo primjenimo bićemo najbolje majke i domaćice. Naša uloga tada postaje velika.
Nema komentara:
Objavi komentar