Fratar Marko Glogović:
Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate!…
Oslobodit ću narod svoj iz vaših ruku…” (Ezekijel 13, 18 itd.)
Reći ću ovdje i sada sasvim otvoreno, s autoritetom svećenika, pa makar me nitko ne shvaćao ozbiljno niti poslušao, baš me briga, ja ne želim čuti pred Licem Božjim ukor, jer nisam govorio. Vezanje crvene vrpce, narukvice ili sličnoga oko ručica nevine dječice je praznovjerje i idolopoklonstvo i ne samo da crvena trakica ne može i neće „štititi od uroka” nego će umanjiti istinsku vjeru, sablazniti prave vjernike, uvesti u krug vračanja i gatanja, prizvati zle duhove, umanjiti uzvišenost križa, osmiješiti prakticiranje vjeroispovijesti, narušiti obiteljske odnose, unijeti nerazumne i neopravdane strahove, probuditi sumnjičavosti, odvući od sudjelovanja u životu Crkve, zasjeniti važnost sakramentalnog života, dati ružno svjedočanstvo drugima, pobuditi nesuvisla pitanja u dušama ostale malene djece, a moguće su i teže posljedice. Zašto? Jer crvena narukvica nema sama po sebi ama baš nikakvu moć; njezina je moć u VJERI koju ljudi, zaluđeni modom, stavljaju u nju. A to je idolopoklonstvo, koje se, kako piše u Pismu na mnogim mjestima, Gospodinu gadi. Zar nije čovjek nerazuman ako uistinu vjeruje, da običan komadić špagice, konca ili niz kamenčića, može nekoga spasiti od zle kobi? Po čemu ta boja i taj materijal može biti djelotvoran? Očito je, po ničemu.
Stav islama vezivanju hamajlija, crvenog konca i sl.
Vješanje hamajlija može biti veliki širk, koji izvodi iz islama, a može biti i manji širk, shodno uvjerenju onoga koji nosi na sebi hamajliji i na osnovu nje same. Ako čovjek okači hamajliju zato što je uvjeren da ona otklanja zlo i donosi korist, čini širk. Ako se obraća tim istim hamajlijama za pomoć, čini širk. Svemogući Allah rekao je: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako i kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni…” (El-En‘am, 17).
Isa b. Ebu Lejla pripovijeda: “Došao sam kod Ebu Mabeda Abdullaha b. Ukejma el-Džuhenija da ga posjetim, a bolovao je od crvenila. Sugerirali smo mu: ‘Zar nećeš okačiti kakav zapis?’ On je odgovorio: ‘Smrt je bliža od toga. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Ko na sebe okači nešto bit će mu prepušten’’” (Et-Tirmizi i Ahmed).
Priredio: Esmin Mehić
Nema komentara:
Objavi komentar