Ljudi traže sreću u braku. Maštaju o sretnom i usklađenom braku prepunom sreće, zadovoljstva, harmonije, sklada, poštovanja, potpomaganja na putu istine… I onda se razočaraju kada se suoče sa...
stvarnošću. Velik je broj problema u braku. To je zasigurno dovoljan razlog da se govori o ovoj veoma bitnoj temi. Ako se tome pridoda činjenica da čovjek mnogo vremena provodi u kući, i ako nema usklađen bračni život, to biva razlogom da čovjek prezire boravak u kući koja bi trebala biti njegova oaza mira, mjesto gdje će se odmoriti od dnevnih obaveza i skloniti se od iskušenja koja su prisutna na svakom koraku… Piše: Elvedin Pezić, prof. Uloga porodice u ispravnom funkcioniranju jednog društva je velika. Ako porodica bude funkcionirala kako treba, za očekivati je dobre i kvalitetne plodove te bitne ćelije društva. Najveći plod koji se može očekivati od ispravnog funkcioniranja porodice su dobro odgojena djeca koji će sutra biti nosioci društva. Cijeloga života na njima će se primjećivati tragovi kućnog odgoja, u pozitivnom ili negativnom smislu. Dobro odgojena djeca ne samo da koriste sebi i svojoj porodici nego plodove njihove dobrote osjeća cijelo društvo.Loše odgojena djeca ne samo da su problemi svojim roditeljima već su to problemi cijelom društvu. Za obje skupine postoji toliko mnogo primjera da ih ne treba spominjati. Razuman insan neće sumnjati ni jednog momenta da je najveći izvor bračnih problema udaljenost supružnika od praktičnog provođenja principa islama u svakodnevnom životu, načela koja je propisao Mudri Zakonodavac. Najbolji je onaj ko je najbolji prema svojoj ženi Često ćemo naći ljude koji svojom vanjštinom pokazuju da prakticiraju vjeru u svakodnevnom životu, ali kada se sklone od očiju javnosti i uđu u kuće – žive drugim načinom od onoga kako ih poznaju prijatelji i kolege. Najbolji svjedoci spomenutog su supruge tih osoba i njihove porodice. Interesantno je da takve osobe, koje vanjštinom pokazuju pridržavanje za načela vjere, kao da nisu čuli za riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.» (Hadis je zabilježio imam Et-Tirmizi od Aiše, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) Mnogo je ljudi koji su prakticiranje vjere sveli na nekoliko propisa zaboravljajući da je islam širi i sveobuhvatniji od toga. Islam je cjelokupan sistem življenja. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je devet supruga, ”devet skrivenih kamera”, koje su neprestano snimale njegovo ponašanje. Opisujući njegov svakodnevni život, znale su reći: ”Poslanikov ahlak (moral) – bio je Kur’an.” Zamislite da mi dopustimo našoj supruzi da govori o našem moralu, edebu, ponašanju, ibadetu, ophođenju sa porodicom, čuli bismo ono što nam nikada nije palo na um. Koliko puta nam se dogodi da doživimo na ulici ili u društvu uvredu pa to oprostimo, pokazujući naše pridržavanje za vjeru, naš sabur, ahlak i moral. Da istu takvu uvredu ili mnogo manju doživimo od naše supruge, sigurno je ne bismo oprostili, ili ne bismo baš tako lahko i jednostavno prešli preko toga. Da li je osoba koju si slučajno sreo na ulici ili neki prijatelj kojeg vidiš jednom mjesečno preči da mu oprostiš od tvoje supruge?! Da li je on učinio više dobra prema tebi od tvoje supruge pa da je time to zaslužio?! Brine li on o tebi kada si bolestan, saosjeća li s tobom kada si u problemima?! Najmanje što se može reći jeste da su oboje muslimani i da zaslužuju oprost i lijepo ophođenje prema njima, a najviše da je praštanje i lijepo ophođenje prema supruzi preče i prioritetnije. Tu se ogleda razlika između Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, i naše prakse. Prije nego što počnemo sa spominjanjem konkretnih načina, treba spomenuti nekoliko bitnih činjenica koje je potrebno poznavati kako bismo ove načine i savjete ispravno shvatili. To što se ovom prilikom obraćamo muškarcima i kritiziramo njihov odnos naspram supruga ne znači da i odnos žena prema muževima ne zaslužuje kritiku, poslije ovoga teksta slijedi tekst o tome, jer nam je cilj uspostavljanje ravnoteže u odnosu među supružnicima. Druga stvar, većina savjeta uzeta je iz životopisa Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njegova uputa je najbolja uputa. Ovo ističem iz prostog razloga da neko ne bi pomislio da se bračnim partnerima daju veća prava od prava koja im islam garantira. I na kraju, savjeti koje ćemo spomenuti su mrtvo slovo na papiru, stvari koje smo mi dosta puta čuli, neće biti plodonosni osim ako ih jedan po jedan pokušamo sprovesti u svakodnevnom životu. Nakon toga možemo očekivati bračnu sreću, harmoniju, poštovanje, uzajamnu ljubav i povjerenje. Dozivanje supruge najljepšim imenom Razuman čovjek dobro zna kako na insana djeluje, u pozitivnom smislu, kada ga neko doziva najljepšim imenom. Svi mi volimo da nas drugi dozivaju najljepšim imenom, da nas persiraju, da nam se obraćaju sa «gospodine» ili da nas dozivaju po našem prezimenu. Iz spomenutog se ne izdvajaju supružnici, čak su oni najpreči da se dozivaju najljepšim imenima. Stoga, ako muž želi pridobiti ljubav supruge, neka oproba ovaj način, neka suprugu doziva najljepšim imenom ili nadimkom koji ona voli. Pogledamo li u život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je koristio ovu metodu u ophođenju sa svojim suprugama, u ophođenju sa ashabima, u cilju da pridobije njihovu ljubav dozivao ih je najljepšim imenima. U vjerodostojnim predajama prenosi se da je dozivao Aišu, r.a.: «Ja Aiš»’ ili: «Ja Humejra» (o crvenkastobijela). Pa čak i kada se obraćao nevjernicima, koji su došli i tražili da ostavi ono na čemu je, nije zapostavljao ovu metodu: «Jesi li završio, o Ebu Velide?», govorio je Poslanik Ukbi ibn Er-Rabiji. Vidimo da spomenuti način nije neko mudro slovo, ali je sigurno da ostavlja velikog traga na osobu s kojom komuniciramo. Mi kao da znamo koliki trag na čovjeka ostavlja to kojim imenom ga dozivamo, pa to i koristimo, samo je problematično što to činimo u negativnom smislu, pa dozivamo naše supruge pogrdnim imenima i nadimcima koje one ne vole. Tako, nažalost, imamo priliku čuti neke supruge kako se žale: «Kada smo se tek vjenčali, moj muž me dozivao imenima sitnih životinja: maco, ptičico, vrapčiću, tepao mi je, a kako je vrijeme prolazilo počeo je da me doziva imenima krupnijih životinja…» Kako čovjek da traži od supruge da ga voli a tako se ponaša prema njoj? Ljubaznost i međusobna šala Koliko je ljudi koji ne znaju šta je ljubaznost ili šala u svakodnevnom ophođenju sa suprugom. Ljudi misle da su obavezni samo da obezbijede materijalne potrepštine za porodicu, stvari neophodne za egzistenciju, zaboravljajući pritom na duhovnu stranu bračnog života. Stranu, koja je možda i bitnija u održavanju ispravnog kursa kretanja bračnoga broda. Pogledamo li u život Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se u mnogo čemu razlikuje od našeg, vidjet ćemo da je ljubaznosti i međusobnoj šali pridavao veliku pažnju. On, koji je bio predsjednik države, glavni vojskovođa, glavni kadija, otac, suprug, nalazio bi vremena da se našali sa svojom porodicom. Prenosi se od Aiše, r.a., da su jedne prilike bili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju pa su se utrkivali Poslanik – onaj kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima – i Aiša, r.a., pa je Aiša, r.a., pobijedila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se Aiša, r.a., udebljala – kako ona za sebe kaže – pozvao ju je Poslanik da se opet utrkuju, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobijedio Aišu, r.a., a zatim joj se obratio riječima: «Ovo ti je za onu tvoju pobjedu.» (Hadis je zabilježio Ebu Davud, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.) Gdje smo mi od ovog sunneta? Koliko je nas našlo vremena da se utrkuje sa svojom suprugom, želeći time pridobivanje njene ljubavi i pažnje? Dragi brate, slobodno daj malo oduška sebi u ophođenju sa suprugom. Kuća nije kasarna pa da mora sve da bude strogo ozbiljno i pod konac. Našali se malo sa suprugom pa ćeš vidjeti da će to povećati ljubav među vama i učvrstiti vaše bračne veze. Korištenje metode ”poklon iznenađenja” Općepoznato je da poklon ili hedija ostavlja veliki trag na učvršćivanju veza među ljudima, a naročito ako se radi o poklonu koji dolazi od supružnika. Poklanjanje poklona supruzi nije uvjetovano velikom vrijednošću, jer svrha poklona je da se pokaže supruzi da nije zaboravljena od strane muža, da on misli na nju, da se trudi da ispuni njene želje, i da dokaže na taj način svoju pažnju prema njoj. Ako bi čovjek kupio supruzi nešto što ona voli, bez da to ona prethodno traži, inšallah, neminovno će taj čin voditi ka pridobivanju ljubavi supruge, voditi ka tome da supruga shvati da njen muž misli na nju, da razmišlja o njenim željama, što će onda i nju potaknuti da na to uzvrati pokornošću, poštovanjem, a sve to vodi ka obostranom povećanju ljubavi među supružnicima, što i jest postizanje željenih ciljeva. Zar nije kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: «Međusobno razmjenjujte poklone kako biste se zavoljeli!»
Izvor: Putem Islama
Ammar Hašić
Nema komentara:
Objavi komentar