momci i djevojke koji klanjaju namaz, ali pokušao sam shvatiti njihove godine i nemoć da se odupru utjecajima društva. Onda sam im rekao: "Oni među vama koji će otići, neka znaju da to nije baš neka stvar za nekog ponosa. Melek na desnom ramenu ti sigurno ništa ne piše, a za ovog na lijevom ramenu nisam siguran. Priznaj da to nije djelo za nekog ponosa, pa ako se već ne možeš oduprijeti, nemoj se makar hvaliti sa tim! Nemoj stavljati slike sa tog mjesta, nemoj biti bez osjećaja! Priznaj sebi da nema od tog hajra, pa čak i ako nemaš snage da ne odeš. A oni koji ne idu, zapitajte se dobro šta je sa vašim imanom ako vam je svejedno što vaši prijatelji i poznanici odlaze tamo gdje ih šejtan ne sprečava da idu. Naš Poslanik nas uči da je najslabija vjera u srcu prezirati, a ako nemaš ni to, pa gdje je tu onda vjera?! Vjernik ne može biti ravnodušan!"
Nakon toga, iz pozadine se javi jedan momak i upita onako stidljivo: "A šta ako mi odemo, i ne radimo ništa loše tu, ne pijemo, ne bludničimo, odemo samo da slušamo, zar je i to loše?" Rekao sam im tada: "U suri Kehf Allah spominje psa u priči o mladićima, iako nema nikakvu posebnu ulogu. Jednostavno ga spominje. Psa. Zašto? Zato što je bio sa čestitim društvom zaslužio je da se do Sudnjeg dana kroz Kur'an spominje! Nemoj da mislite da ćete otići na mjesto gdje se čini, govori i gleda haram, pa makar ništa ne uradili, a da vas možda neće obuhvatiti Allahova srdžba! Allah razumije tvoje godine, ali razumi i ti da trebaš Njemu da se pokoriš, a ne šejtanu!"
Nema komentara:
Objavi komentar